четвртак, 20. мај 2010.

PUBERTET-Momo Kapor

U moje vreme, dok još nije bio pronađen pubertet, nismo ni znali da smo u kriznim godinama. Stiskali smo prstima prištiće po licu i mazali kosu brilijantinom.

Fotografije golih dama bile su prava retkost i mogle su se videti jedino u knjizi doktora Aleksandra Kostića Polni život, u kojoj su jedan bezlični muškarac i jedna razbludna gospođa isprobavali čudne gimnastičke poze, potpuno ravnodušnih lica.

U moje vreme, seks je bio čista propaganda, mada smo svi pomalo lagali kako već posedujemo neka iskustva. Ko je već spavao sa nekom devojkom, bio je najslavnija ličnost u čitavoj gimnaziji. Možda smo se i osećali pomalo neobično, ali niko nije smeo da prizna da je u pubertetu, a još manje su to primećivali naši roditelji, kojima je bilo glavno da smo siti i obuveni. U moje vreme, dakle, pubertet još nije bio pronađen.

Na jednog mog prijatelja, Dalmatinca, vikao je otac:
"Ćaća, ne moj vikat' na mene! Ja san u pubertetu...!
"Budi di oćeš - odgovorio je otac - samo da si mi do deset uri doma!"
Danas dečaci i devojčice izlaze iz kuća u to vreme.

Da me pitate kako sam preživeo pubertet i ostao zdrav i čitav, zaista vam ne bih umeo objasniti. Danas je lako biti u pubertetu. Prema deci u tom prelaznom periodu ponašamo se na naučnoj bazi, kao prema malim pacijentima. Svi se brinu da im ne ostanu traume. Psssst! On je u pubertetu! Još malo i dečacima će se na lekarski recept dodeljivati prve ženske, a tom svečanom činu verovatno će prisustvovati oba roditelja i dežurni psiholog. Pa opet, nikad više gej populacije.
U moje vreme, dok još nije bio pronađen klimakterijum, žene u izvesnim godinama mislile su da ih glava boli zbog premorenosti. Jesu li naše bake iznenada menjale frizuru i navlačile prozirne spavačice da ponovo privuku svoga muža, koji je počeo da zapostavlja bračne dužnosti? Danas, kad svako broji orgazme, pitam se da li je ikada moj deda pitao moju baku da li joj je bilo lepo?
"Je li ti bilo lepo?"

Gospode!

Da su uopšte odlazili na letovanje, da li bi baba i deda išli odvojeno, radi osveženja braka, kako to danas novine savetuju? Ko zna, možda bi im brak u tom slučaju bio mnogo skladniji i trajao znatno duže, a ne samo pedeset i šest godina?

U moje vreme, dok reč seks nije bila pronađena, ljudi su se voleli potpuno diletantski. Nije bilo nikoga da im pokaže erogene zone, niti da im odredi bioritam.

Dobri smo i ovakvi kakvi smo, kako smo amaterski dolazili na svet!
U moje vreme, ko je imao kupatilo, svađao se u kupatilu - ko nije, nije se ni svađao! Ćutao je i trpeo!

U moje vreme, nikome nije padalo na pamet da ima pritisak. Pitam se da li su ga ljudi, u moje vreme, uopšte imali, ili je pronađen tek kasnije, kada su ambiciozni seljaci pozavršavali medicinske fakultete?

I kako smo, uopšte, živeli u moje vreme a da ništa nismo znali o kretanju anticiklona nad severozapadnom Evropom, niti o vlažnosti vazduha, brzini vetra, vodostaju na rekama i temperaturi, da ne govorim o izgledima za naredni vikend?
Mada volim svoje vreme, nikada se ne bih vratio u njega. Danas se mnogo lakše živi. Ali umire se isto tako teško kao i u moje vreme.

SATROPERAMIKALAZA - Momo Kapor

Kada mi se neki pisac hvali kako perfektno govori sest jezika obicno mu

savetujem da se zaposli na nekoj hotelskoj recepciji. Tamo ceznu za

takvima! Ja, licno, imam velikih muka I sa maternjim. Jedva nadjem reci

koje su mi potrebne za sva cuda koja nam se dogadjaju.

Jos u gimnaziji, redovno sam isao na popravne ispite iz francuskog, ruskog

I srpske gramatike.

Nikako da uhvatim jedno slobodno popodne I naucim taj engleski! Jedna

nadobudna dama u nekom otmenom diplomatskom drustvu pokusala je da me

uvredi:

“Kako nam to, vi, otkrivate Ameriku u svojim knjigama, a ne znate

engleski?”- pitala me je.

“Gospodjo”, kazao sam, “Kolumbo je, takodje, otkrio Ameriku, a nije znao ni

reci engleskog!”

Siroti nasi prevodioci! Koliko li je tek njima tesko kada pokusaju da

prevedu neprevodivo. Pise mi jedan iz Amerike:

“U vasoj prici, koju upravo prevodim, postoje neki nejasni izrazi, pa vas

molim da mi ih objasnite. Pisete da je to kostalo kao kajgana svetog Petra.

Odakle znate da je sv.Petar jeo omlete? Ako je, pak, jeo, koliko je mogla

da kosta ta kajgana kada je toliko skupa? Od koliko jaja? U kojoj valuti je

placena? Da li bih taj izraz mogao da prevedem kao: St.Peter’s scrambled

eggs? Kada smo kod jaja, kod vas sam pronasao izraz jaje na oko? Sta je to?

Egg on eye? Zasto bi neko stavio jaje na oko? Da se mozda, kod vas ocna

oboljenja ne lece jajima? Unapred zahvalan itd…”

Jedan drugi me pita u pismu, sta to znaci da je malisan bio “pljunuti otac”

? Ko mu je I zasto ispljuvao tatu? Da li se kod nas pljuju ocevi I kojom

prilikom?

Zanima ga, takodje, izraz “buni se k’o Grk u apsu” Zbog cega je taj Grk

zatvoren kod nas I zasto je protestovao? I kako je, uopste, moguce da

nekome “padne sekira u med”? Otkud sekira u medu? Zar se med ne cuva u

teglama ili zatvorenim posudama?

Sa izrazom “spava k’o zaklan”, imao sam najvise neprilika. Kako prevesti na

civilizovani jezik, da neko tako dobro I slatko spava, kao da su ga

preklali? Da li smo se kroz istoriju toliko dugo klali da nam je pokolj vec

usao u metaforicne snove?

No, najvise pitanja dobio sam u vezi sa poetskom slikom da je jedan tip

“prdnuo u cabar”, to jest, cabrirao, sto je potpuno neprevodivo ni na kakav

jezik! Mada je I to tesko, covek bi, ipak, lakes mogao da objasni kakav je

neko, koga zovu “mrtvo puvalo” (mrtav a puse) ali kako objasniti tipican

beogradski izraz koji ima toliko skrivenih znacenja, a ne znaci nista –

landara pisore! Ili kada je neko pomalo bleskast, pa ga zovu

indi-mindi-saja-paja? Da ne pominjem stari izraz: satro, Pera, Mika, Laza!

Prevodioce zanima jos I to zasto su za nas toliko udaljena bas spanska sela

(To su za mene spanska sela), kad ima mnogo udaljenijih, kao sto su, na

primer, novozelandska ili peruanska?

Dobro je da se nisu setili da me pitaju sta znaci rasturi ga k’o Bugarin

curku I zbog cega se neko smeje k’o lud na brasno? Sta ima smesno u brasnu?

Da li kod vas u pekarama rade ludaci?

Ipak laske mi je da odgovoroim na pitanje o recima I izrazima nego o

stvarima u ovoj zemlji koje ni ja, zaista, ne umem da objasnim.

Ukratko, da se posluzim recima jedne novokomponovane pesme:

Ne placi mi na kucnome pragu

Da mi vrata ne povuku vlagu…

недеља, 9. мај 2010.

Sta bi se desilo kada biste sipali benzin u automobil koji ide na dizel?

Kao sto je automobilu potrebno gorivo da bi funkcionisao, tako je i vasem telu potrebna prava hrana.

Zamislite da svaki dan sipate razvodnjeni benzin u vasa kola. Posle koliko bi se pokvarila?
Svi znate da bez kiseonika ne bismo mogli da zivimo. On je neophodan nasim celijama da bi izvrsile bilo kakvu radnju. Pored kiseonika, za reakcije u vasem telu postoji gomila hemijskih jedinjenja koje se unose hranom i koje imaju vazne uloge u vasem telu. U nedostatku tih jedinjenja, telo boluje. Naizgled neprimetno, jer se sve trenutne boljke nikada ne povezuju sa time. Sve sto vam fali je usko povezano sa vasim imunitetom. Sa sposobnoscu organizma da se odbrani, a nema potrebnu municiju. Niko mu je nikada nije dao! Nekada ljude neobjasnjeno boli stomak, glava, lako se prehlade. Iako to mozda ne verujete, ali uzrok u tome je upravo u hrani koju jedete, tj ne jedete. Telo se svaki dan MUCI losom hranom koja je uneta u njega. Nemojte svesno sebe trovati. Ima jedna izreka i kaze "Da, svi smo mi na putu do groba. Ali nema potrebe da budete u sporednoj traci."